Dramatimenow Curtains

CH 1 Sera Njezin suprug, s kojim je u braku tri godine, Dec, bio je kod kuće tu večer. Iz grada bi dolazio kući samo jednom ili dvaput tjedno. Uvukao se u njihov bračni krevet i privukao je tik do sebe, dok su mu ruke milujuće klizile niz njezino tijelo, a usne mu počivale vrele na njezinom vratu. "Stigao sam," promrmljao je dok je povlačio njenu spavaćicu sve dok nije potpuno skliznula s nje. A onda su se njegove usne spuštale niz njezino tijelo u vrelim poljupcima. Ljubeći joj obje dojke naizmjence, vukući njezine ukrućene b********e. Isprva je uzdahnula, a zatim tiho stenjala dok su je njegovi vreli, gladni poljupci uzbuđivali. Nikada mu nije trebalo dugo da postane potpuno tvrd i željan njezina tijela. Usne su mu dotaknule njezinu srž i ona je dahnula od užitka u njihovoj zamračenoj spavaćoj sobi. Sera je uvukla ruke u njegovu kosu i podigla bokove kako bi ga dobila još više. Voljela ga je, a on ju je gladno kušao. Dahnula je kad se pomaknuo gore da joj zadirkuje klitoris. "Želiš li me, Sera?" upitao je, iako je prokleto dobro znao da ga želi. Bila je sva vruća, vlažna i na dobrom putu da s**ši zbog njega. Bio je prokleto dobar u krevetu, a ona bi poslije često spavala iscrpljena. "Da," zastenjala je bez oklijevanja i osjetila kako mu se usne pomiču uz njezino tijelo u nježnim, malim ugrizima po koži. Nježno ju je ugrizao za vrat tik ispod uha, što je obožavala; a on je to znao, dok je prodirao u nju, a ona je pritom zastenjala. Mogla je čak osjetiti i krivulju njegova osmijeha na svom vratu dok ju je uzimao dugim, sporim potiskom, nešto što je volio raditi nikada ne žureći u tom prvom trenutku kad bi je uzeo za sebe. Večeras neće žuriti i ona je to znala. Muškarac je volio uzeti vremena, a ona će ga primiti cijelog, onoliko dugo koliko god je bude želio imati. Kretala se s njim, polako i lako. Njihova su tijela dobro funkcionirala zajedno, nakon tri godine braka oboje su znali kako zadovoljiti jedno drugo. Pružiti sebi užitak i uvećati ga za onog drugog. Nikada nije bio sramežljiv kad je bio u pitanju s*ks i od njega je puno naučila. Kasnije, dok je svršavala, zazivala je Boga, a on se odgurnuo, spustio pogled na nju i nasmiješio se. "Znaš da ti taj orgazam ne daje Bog." Malo je odmahnuo glavom dok je iskliznuo iz njezina tijela i povukao je da se okrene na trbuh. Sera se nasmiješila, znala je da još nije gotov i pustila ga je da joj uhvati zglobove i gurne ih uz krevet da uhvate rub. Uzbudila bi se već i na samu pomisao o tome što će učiniti. Pritisnuti je i željno je uzeti straga. Jednostavno mu je dopustila da je pomiče po krevetu dok je nije postavio u željeni položaj, podvijenu pod njim poput male žabe. "Jesi li spremna, Sera?" upitao je, a ona je mogla čuti osmijeh u njegovim promrmljanim riječima, te ga je pogledala preko ramena, svog prekrasnog supruga, i kimnula mu. "Da," rekla mu je dok je klizio uz nju, i čula je kako uzdiše, još jedna stvar koju je volio, klizeći kroz njene vlažne nabore, pola tuceta klizanja o nju, a onda je snažno prodro u nju. Uhvatio ju je za bokove i snažno je povukao natrag na sebe, a ona je još malo podigla bokove i čula ga kako stenje "Tako je", a onda ju je samo željno uzimao, sve dok ponovno nije vrisnula u o*****u. Osjetila je kako s****i i čula njegov grčeviti uzdah zadovoljstva, prije nego što je iskliznuo iz njezinog tijela i legao na krevet pokraj nje. Premjestila se kako bi udobno legla na trbuh i okrenula lice da pogleda njegov profil u tami sobe. Bio je savršen, odsutno je pomislila. "Spavaj," promrmljao je i pljesnuo je po goloj stražnjici. Tiho se zahihotala i sklopila oči, voljela je tog muškarca, svog supruga, i ponekad bi gotovo mogla povjerovati da i on nju voli. Znao je ponekad biti razigran u ovoj njihovoj spavaćoj sobi. I zbog toga joj je srce treperilo, kao baš sada. Taj mali razigrani udarac po njezinoj stražnjici produžio je intimu među njima. Bilo joj je teško ostati prizemljenom kad bi on bio u ovom krevetu, ili kad ga je držala pod ruku na nekom poslovnom ili humanitarnom događaju. Ali zato je i bila ovdje. Oženio se njome kako bi ga držala pod ruku, rekao joj je da je prelijepa i da će dobro izgledati pokraj njega. Imali su bračni ugovor bez datuma isteka. Rekao joj je da će jednog dana zatražiti razvod, a ona će od njega dobiti pristojnu otpremninu. Sve što je trebala učiniti bilo je stajati pokraj njega kada se to od nje tražilo. To je i činila, nosila mnoge prekrasne haljine dok ga je držala pod ruku, i čula pokoji ljubomorni komentar drugih žena oko njih. Mrmljanja da je ona nitko i ništa i da ne zaslužuje biti uz njega. Smatrale su da bi samo netko iz visokog društva trebao biti pod rukom Declana Vancea. Nisu mislile da joj ta pozicija pristaje. Ali nije bila neka glupa sponzoruša bez diplome. Radila je od kuće i to je bilo sve, trebao joj je samo laptop i internetska veza. Dec je to znao; on je zapravo bio taj koji joj je prišao, a ne obrnuto. Razgovarala je s nekoliko ljudi iz svoje struke raspitujući se o smještaju. Istjecao joj je najam i morala je pronaći novo mjesto za život. Vlasnik ju je izbacivao iz stana u kojem je živjela tri godine. Dec joj je ponudio dom, zapravo baš ovu kuću. Gledala ga je kako spava u krevetu pokraj nje i pitala se, ne po prvi put, kako će se nositi s danom kada on zatraži razvod, iako je znala da to neće biti tako skoro. Jednom je izjavio kad je bila u kući njegove obitelji igrajući se s njegovim nećakinjama i nećacima: 'ne barem do isteka tri godine braka.' Svojoj majci, kad je pitala o tome da imaju djecu. Pogledala ga je. Tada su bili zajedno tek godinu dana i nije očekivala da će on ikada išta reći o djeci. Nasmiješio joj se i izjavio: "Možeš pitati nakon naše treće godišnjice." Okrenula se od njega i nije znala što bi rekla. Nije joj bilo dopušteno ni poljubiti tog muškarca. Nikada. To je bila jedina stvar koju je zahtijevao u njihovom bračnom sporazumu, da neće biti ljubljenja tijekom cijelog njihovog braka, nema ljubljenja u usta. Iako je osim toga očekivao da to bude pravi brak. Bračni s*ks je za njega bio obavezan, jednostavno joj je rekao: 'Volim s*ks, željet ću ga, a ti si odrasla žena koja ima potrebe. Možemo zadovoljiti jedno drugo.' Sad su bili u braku tri godine i on se i dalje držao tog pravila. Onog jedinog puta kad ga je pokušala poljubiti, privući mu usne svojima tijekom s*ksa, on je doista stao, ustao iz kreveta i izjavio: "Imamo pravila o tome, Sera." I na njezin potpuni šok, odjenuo se i potpuno napustio kuću; pokušala se ispričati, rekla mu da se samo zanijela u žaru trenutka i to je bilo sve. U to vrijeme se činilo da mu nije stalo do njezine isprike, pa je samo odustala od te teme. Bilo je to nakon godinu i pol dana braka, a ona se već zaljubila u njega. Zato ga je i željela poljubiti, znati kakav je osjećaj poljubiti muškarca kojeg voliš. Uvijek je bio ljubazan prema njoj, šarmantan i ugodan, vrlo pažljiv kada bi zajedno izašli na neki događaj, smiješio bi joj se i plesao s njom. Glupo je upala u tu mrežu koju je ispleo za ljude s kojima se družio i s kojima je radio, pa je također pomislila da je i on zaljubljen u nju. Koliko se samo prevarila. Čula ga je nedugo nakon njihove druge godišnjice na telefonu s njegovim najboljim prijateljem Sebom, koji mu je također bio odvjetnik. 'Brak mi odgovara. Razvest ću se od Sere kada nađem onu Pravu.' Boljelo ju je čuti te riječi i morala se podsjećati da ona nije ljubav njegovog života i da jako dobar s*ks ne znači ljubav; no ponekad je bilo tako strašno teško. Kad je bio ovdje u kući, jer bi bio prepun dodira dok je bio tu. Svaka je noć bila poput ove; kad bi se uvukao ravno u njihov krevet i želio je, znao točno kako joj udovoljiti i to bi učinio dvaput, te bi čak i nakon toga malo produžio tu intimu. Sklopila je oči i tiho uzdahnula. Prošle su tri godine; godišnjica im je bila prije tjedan dana, a on ju je častio vrhunskom hranom i vinom, baš kao i prve dvije godišnjice braka, a jedan dio nje znao je da je to sve samo predstava. No, drugi dio nje volio je svaku sekundu toga, dok je kupovala vlastite laži o vrsti braka kakav su imali. CH 2 Sera Probuzila se sama u njihovom krevetu i uzdahnula u sebi dok se okretala na leđa i gledala gore u strop. Ponekad su imali i jutarnji s*ks, a ona je to pomalo željela i sad, koliko god znala da od svog supruga zapravo nikad ništa ne bi trebala željeti. Nikada nije tražila ništa osim ovdje, u ovoj spavaćoj sobi, kad je on polagao ruke na nju. Ova je kuća bila i više nego dovoljna: bila je velika i impresivna, i postojala je domaćica koja je dolazila svakog ponedjeljka i petka, prije i nakon vikenda. Ona je sama održavala kuću svaki drugi dan. To nije bilo tako teško učiniti, ipak je samo ona živjela ovdje. Dec je živio u gradu u penthouse stanu koji je bio udaljen tek nešto više od sat vremena. Ležala je tamo u njihovom krevetu i pitala se je li već otišao. Bacila je pogled na sat; bilo je nešto poslije sedam, vjerojatno je već otišao. Nakon s*ksa je uvijek spavala kao zaklana. To bi je potpuno opustilo, iako je također znala da Dec dobro spava nakon s*ksa. Premda se on nikada nije potrudio probuditi je kad bi ustao ujutro, ne, otuširao bi se, odjenuo i otišao, a ona bi se u 50% slučajeva budila sama. Sjela je, a zatim ustala iz kreveta, otuširala se i odjenula za taj dan. Navukla je meke hlače krem boje i jednostavnu svilenu majicu na bretele u nježnoj ljubičastoj boji; njezina je garderoba bila daleko od onoga kakva je bila kad se tek uselila u ovu kuću. Čak joj je i donje rublje bilo skupo, jer je Dec kupio većinu toga. Povremeno bi ušetao kroz vrata, pružio joj vrećicu, nasmiješio joj se i rekao: "Kupio sam ti nešto. Obuci to za mene." Svezala je svoju dugu, gustu tamnu kosu u jednostavan konjski rep i sjurila se niz stepenice, te gotovo stala na mjestu kad je ugledala Deca kako sjedi za stolom u blagovaonici, čita novine uz šalicu kave pokraj sebe. Nakratko ju je pogledao. "Što je?" upitao je. "Ništa," odmahnula je glavom i otišla si skuhati kavu. "Želiš li doručak?" ponudila je. Rijetko je tu ostajao na obrocima s njom. "Ne, uskoro idem. Imam pravni sastanak u devet," jednostavno je izjavio. "U redu." Kimnula je i napravila si tost uz kavu. Zatim je razmišljala je li danas dan da ga to pita. Gledala ga je dok je čitao novine, privijajući šalicu kave k sebi. Nije imala obitelj; bila je siroče otkad je znala za sebe, seleći se iz jedne udomiteljske obitelji u drugu. Uživala je u braku iako on nije bio doista tu; da je bila bolesna ili ozlijeđena, njegovo je ime bilo tu kao njena najbliža rodbina. To nikada prije nije imala, sve dok se nisu vjenčali. Voljela je znati da može napisati njegovo ime na tim obrascima koje je morala ispuniti. "Što je, Sera? Probušit ćeš me pogledom," izjavio je. "Oh, oprosti." Uzela je svoj tost i prišla sjesti za stol. "Nisam namjeravala zuriti." Znala je da on to smatra nepristojnim, ali nije mogla prestati razmišljati o činjenici da su tek proslavili treću godišnjicu. Mogla bi tražiti bebu, a njegovo bi dijete bilo preslatko. "Sera?" uzdahnuo je i pogledao je, sklopivši novine i ustajući nakon još jedne minute njenog zurenja u njega. "Samo mi reci o čemu razmišljaš. Želiš li nešto?" upitao je. "N... ne, ništa slično. Ja samo, pa, u braku smo sad već tri godine," pomalo je zamucala. "Da." Kimnuo je i ispio ostatak kave. "Jednom si mi rekao da bismo ti i ja mogli imati bebu nakon tri godine braka." Stisnula je zube i rekla mu o čemu razmišlja. "Jesam li? Ne sjećam se toga." Namrštio se izravno na nju. "Jesi, bilo je to neposredno nakon naše prve godišnjice u kući tvoje majke," rekla mu je. Toga se vrlo živo sjećala. "Onda je to bilo samo zbog majke... Jesi li sinoć pokušala zatrudnjeti?" sada se odjednom jako mrštio prema njoj. "Ne, još uvijek pijem kontracepcijske pilule." Odmahnula je glavom i pogledala na sat. Bilo je gotovo vrijeme da je ode popiti, shvatila je. "Dobro, ostani na njima," izjavio je Dec i krenuo prema vratima. "U ovom braku neće biti bebe." Pogledao ju je ravno u oči. "Mrtav sam ozbiljan, ne u ovom braku, jesam li jasan." "Da," promrmljala je dok joj je bol stezala prsa. Gledala ga je kako izlazi iz sobe i razmišljala o tim istim riječima 'u ovom braku neće biti bebe'. 'Zbog njegove majke,' no on ju je tog dana pogledao i kimnuo joj, kao da joj želi reći da je to ozbiljno mislio. Da bi mogli imati bebu zajedno ako njihov brak potraje tako dugo. Muškarac kojeg je voljela, njezin suprug, nije želio imati bebu s njom. Kada napusti ovaj brak, ponovno će biti sama. Znala je da je dio nje tako prokleto glup kad je mislio da bi on to želio s njom. Bila je samo supruga po ugovoru. Puko sredstvo kojim je pokazivao da je obiteljski čovjek i to je bilo sve. Ustala je i izašla van. Možda je vrijeme da ona sama zatraži razvod; bilo tko od njih dvoje mogao ga je zatražiti. Postojala je izlazna klauzula, no da ga je ona zatražila, morala bi se odreći svega i otići bez ičega. Cijeli njezin život sada je bio ovdje, vrtio se oko tog muškarca. Naučila je kako pravilno jesti, kako ispravno plesati, a te prve godine išla je i na sate bontona. Čak je naučila kako se našminkati i napraviti frizuru. Sve stvari koje su joj bile potrebne da bude njegova supruga, da bi je viđali s njim pod rukom. Jedine stvari koje nije dobila u ovom braku bile su pravo vjenčanje, njegovo srce i mogućnost da poljubi muškarca kojeg voli. Sve ostalo bilo je njezino dok se ne razvedu. Prošetala je do litice na kraju imanja i sjela na klupu koja se tamo nalazila. Bilo joj je to najdraže mjesto za razmišljanje. Vjetar bi odnio njezine misli i razbistrio joj um, a sviđao joj se i miris slanog morskog povjetarca. U ovom trenutku osjećala se i više nego pomalo glupo; trebala je držati jezik za zubima i bila je svjesna toga. Trebala je znati da ne smije tražiti obitelj. Ona i obitelj; nije mislila da te dvije stvari doista idu zajedno. Iako ju je njegova obitelj voljela, te se sasvim dobro slagala s njegovom majkom, ocem i sestrom. Bili su to dragi, normalni ljudi, obični ljudi poput nje. Dec nije rođen u bogatstvu, sam je stvorio svoje bogatstvo s 25 godina, izgradio si ime i nastavio to činiti sve do danas. Vodio je vlastitu tvrtku, uživao u kupovanju manjih tvrtki i njihovom pripajanju, razvijanju istih, lovu na talente vrhunskih računalnih programera. Znala je tko su svi oni. To je bio njezin svijet. Iako je sada radila na daljinu, mogla je raditi bilo gdje u svijetu. Sjedila je gore i gledala preko oceana dok se pitala kamo će otići kada dobije taj razvod, pitajući se bi li već sada trebala početi tražiti. Bio je nezadovoljan njezinim pitanjem i ona je to znala; prepoznala je taj izraz na njegovom licu. To jedino pitanje vrlo bi lako moglo biti njezina propast u ovom braku. Tiho je uzdahnula, zagledala se prema oceanu i upitala se hoće li jednog dana imati nekoga koga će zvati sinom ili kćeri. Iako je sada znala da to neće biti s Decom, to je sad bila gotova stvar. "U ovom braku neće biti bebe." Oponašala je njegove riječi. A onda je sama na sebe otpuhnula i ustala. Željela je bebu, a nije postajala ništa mlađa; imala je već 28 godina. Možda je doista vrijeme da krene dalje, daleko od njega i ovog života koji joj je pružio, no istovremeno, kako bi mogla? Kad ga je voljela. CH 3 Declan Stajao je i koračao gore-dolje po Sebovom uredu. Čovjek je bio na telefonu, a nije bilo ni 9 ujutro. Dec je ovog trena bio ljut; njegov plan da tog jutra zatraži razvod nije se ostvario. Sera ga je upravo potpuno zatekla nespremnog s onim pitanjem o tome da s njim želi bebu. "Što te toliko uzrujalo?" upitao je napokon Seb kad je završio razgovor. Muškarac ga je promatrao kako obigrava po sobi. "Je li Sera izgubila živce kad si zatražio razvod?" "Ne, nisam ga ni zatražio," promrmljao je. "Što? Zašto ne? To je bio plan," rekao je Seb s mrštenjem. "Jednostavno nisam mogao. Sinoć je bila sretna, hihoćući mi se, a onda jutros..." uzdahnuo je. "Pitala me o tome da imamo bebu." "Što!" Seb je sada buljio u njega. "Da, takva je bila i moja reakcija." izjavio je Declan. "Kako sam uopće mogao tražiti razvod nakon takvog razgovora? Mislila bi da je to zato što je tražila bebu. To je jednostavno pogrešno, nisam toliko okrutan." "Ti to kažeš, ali ta je djevojka zaljubljena u tebe, Declane, sam si to rekao. Rekao si mi da se sva skutrila uz tebe nakon vaše druge godišnjice braka i mrmljala da te voli u svom polu-omamljenom snu." "Znam," promrmljao je, a na samo sjećanje o tome na licu mu je zaigrao lagani osmijeh. Bila je tako slatka, privijena uz njega malo bi ga potapšala po prsima i tiho uzdahnula, nekako sanjivo mrmljajući 'Volim te, Dec.' Ona je bila jedina kojoj je bilo dopušteno zvati ga Dec. Svi su ga ostali zvali Declan ili gospodin Vance. "Trebao si tada tražiti razvod," promrmljao je Seb, "sada pogledaj u što si se uvalio." "Nisam tada bio spreman." Uzdahnuo je i sjeo na kauč tog čovjeka, a zaista to i nije bio. Da, ona mu je bila supruga, ali bio je to brak iz ugovora i on je nikad nije gledao na bilo koji drugi način osim toga. "Sada ga moram zatražiti, samo to nisam mogao učiniti danas, kako je planirano." "Pa, što prije, to bolje, znaš to i sam. Čak i za sporazumni razvod, kakav će ovo i biti, trebat će šest tjedana da se sredi i finalizira, pa ti predlažem da počneš ostvarivati te svoje planove. Ili bi ga možda ona mogla zatražiti sama. Želiš li doista to?" "Ne," promrmljao je. "Mora doći od mene," kimnuo je. "Ja ću svoj dio srediti danas. Znam gdje sanja ići na odmor. Nimalo ne skriva da je njezina pozadina na ekranu mjesto na koje želi ići." "Onda napravi planove, ti čuvaš njenu putovnicu, zar ne?" ustvrdio je Seb. "Da, kod mene je, s mojom. Sve ću ja to srediti, letove i smještaj, izlete za koje znam da bi željela ići na njih." odlučno je kimnuo. Bio je čvrsto odlučio. "To je puno truda za razvod, znaš to, zar ne." Seb je odmahnuo glavom. "Mm, ja sam onaj dobri tip, sjećaš se." Iako se sada tako nije osjećao; ta djevojka nije imala nikoga, odbačena u sirotište i potom odrasla u sustavu udomiteljstva. Bio je iznenađen koliko je bila dobro prilagođena. Otresao je to sa sebe i ustao. "Kada će papiri biti sastavljeni?" "Kada nabrojiš što želiš u njima; ja ću ih sastaviti danas, imam vremena, danas ni sam nemam suđenja. Što će ona dobiti?" "Kuća koju dijelimo i četiri milijuna dolara bi trebali biti dovoljni. Zatim taj plaćeni odmor na destinaciju iz njenih snova. I pobrinut ću se da to bude prvi razred." Malo će je razmaziti, zaslužila je to. "Jesi li siguran da to želiš učiniti na ovaj način, Declane. Mogao bi jednostavno..." "Ne, mora biti ovako. Moramo se razvesti, to je jedini način na koji vidim da ona bude sretna. Shvatit će da je moja namjera pustiti je da ode, kako bi mogla biti sretna u budućnosti." "Moglo bi ti se obiti o glavu, znaš, voljan sam se kladiti da u toj tvojoj supruzi ima vatrene naravi." "Hmm, nikada to nisam vidio," odmahnuo je glavom. "Previše je slatka da bi vikala, vrištala i napravila scenu. Vjerojatno će samo zuriti u mene i promrmljati 'dobro, gdje su papiri'." Ili se bar tome nadao. "Ne želim da se od ovoga pravi velika scena, zadržat ćemo to pritajenim i daleko od novina." "Dakle, kada ćeš to učiniti? Hoćeš li sam uručiti papire? Ili ću ja biti loš momak za tvoju dragu suprugu punašnu ljubavi?" promrmljao je Seb. "Razumijem da ti se to ne sviđa, Sebe, ali ne možemo nastaviti s našim brakom ovakvim kakav jest. Nije u redu i ti to znaš. Nikada joj neću moći reći da i ja nju volim, stoga je vrijeme da se razvedemo." Izjavio je: "Ako možeš sve sastaviti do sutra, oboje ćemo otići na Imanje Belvedere, a ja ću joj reći da želim razvod i ti joj, moj prijatelju, možeš uručiti papire." "Jupi, ja neću stajati na putu ako ti pokuša opaliti šamar." "Neće," izjavio je Dec, i stvarno ne bi. Nije bila takva vrsta žene. "Slomljena srca, možda bi ipak mogla. Pripremit ću ih do sutra ujutro. Najbolje je da ih potpišeš prije nego što odemo onamo, tako da ih mogu podnijeti istog dana, kako bi to čekanje od šest tjedana započelo odmah. Dec je kimnuo i uputio se u svoj ured. Bit će to dug i beskrajno frustrirajući dan, on je to znao. Um će mu biti ometen onim riječima koje je izgovorila jutros. Beba, željela je imati bebu s njim, unutar ugovorenog braka. Nije to bila ispravna stvar, dovesti dijete u brak poput onog kakav su oni imali. Dakle, ne, ne samo da neće s njom imati bebu, već će se razvesti od nje kako bi bio siguran da će ga razumjeti. Proveo je dan sređujući zrakoplovne karte i smještaj, provjeravao je obilaske područja i rezervirao nekoliko njih: obilazak vinograda, vožnju balonom, jahanje na plaži. Večeru na krstarenju lijepom jahtom i spa dan, rezervirao je najbolje hotele i pobrinuo se za luksuzne transfere. Sve one stvari o kojima je razgovarala s njegovom vlastitom majkom, sve one stvari za koje mu je majka rekla da bi trebao činiti s njom, "odvedi suprugu na odmor sine, učini ga romantičnim i opustite se, uživajte jedno u drugom." Znao je što to znači. Željela je da on ima bebu sa svojom suprugom. Vratite se kući trudni, to je mislila. Pogledao je popis stvari i ispisao plan putovanja. Bio je poprilično opširan, punih mjesec dana odmora u Italiji. To bi joj se jako svidjelo, vidjela bi da se potrudio pružiti joj nešto za što je bila zainteresirana, njezinu destinaciju iz snova. Nije imala odmor u te tri godine koliko su bili u braku; njegov je raspored to nekako sprečavao. Uvijek je imao nekakve događaje, bili oni poslovni ili humanitarni, ovdje, u drugim državama ili izvan zemlje. Sve je to posložio i uzeo njezinu putovnicu iz sefa, prelistao je. Bila je s njim na dva poslovna puta, a tih je dana koje su proveli zajedno s njom nemilosrdno vodio ljubav. Njegova je supruga bila prelijepa i imala je osmijeh koji bi otopio srce svakog muškarca. Upravo zato je i trebao razvod. Želio je da ona bude istinski sretna, a to u njihovom braku iz ugovora nije mogla biti, nečemu što je bilo prepuno pravila i odredbi, stvarima koje je držao na snazi kako bi zaštitio nju i sebe. Nije da se činilo kako joj je to pomoglo u zaštiti, ipak se uspjela zaljubiti u njega. Bilo je vrijeme da okončaju svoju prijevaru od braka u korist sreće i zadovoljstva. Neće joj se to svidjeti, bit će joj slomljeno srce, ali to je bilo za najbolje. Nije mogao ostati u tom ugovorenom braku ako joj nije mogao dati ono što je doista željela, a nije mogao. CH 4 Sera Bila je iza kuće, sjedeći u sjeni golemog stabla na deki. Jutro je bilo sunčano, ali prohladno, a povjetarac koji je dopirao s oceana bio je blag. Radila je vani ovog jutra; biti zatvorena u onoj velikoj kući posljednja dva dana bez ijedne jedine riječi od Deca postajalo je nekako zagušljivo. Shvaćala je da je ljut na nju i da su te riječi koje je izgovorio doista bile istina. Rukopis na kojem je radila postao je mračan i emotivan, kako bi odgovarao njezinom raspoloženju. Iako je iskoristila te osjećaje boli u srcu i usamljenosti kako bi dodala novi preokret u priču koju je tkala. Čak i sada je tipkala ovdje vani; prošle noći i nije baš previše spavala, prevrtala se i okretala te na kraju ustala kako bi pisala, jer je to bila jedina stvar koja je mogla isključiti njezine vlastite emocije ili ih pretočiti u njezino pisanje. Okrenula je glavu na zvuk automobila koji je dolazio uz prilaz i smjesta se namrštila. Dec nikada nije dolazio kući u ovo doba dana. Nije bila čak ni prikladno odjevena, samo je sjedila ovdje u starim kratkim hlačama i majici. Uvijek bi se trudila lijepo se obući kada bi on bio u blizini. Ovo je bila odjeća iz njenih starih dana. Osjećala se nostalgično pa je prekapala po staroj odjeći, da ponovno bude ona stara. Imala je osjećaj da će upravo biti gurnuta natrag u svoj stari život, pa se odjenula tako da joj odjeća odgovara raspoloženju. Vratila se svom poslu. Nije bilo vjerojatno da je tamo kako bi je vidio. U ovo doba dana vjerojatno je trebao nešto iz svog ureda; imao ga je tu, iako ona nikada nije ulazila onamo. Jednom joj je rekao da to ne čini i također joj je ukazao na kameru koja se tamo nalazila. Aktivirala se na pokret i upozorila bi ga na telefon ako bi ipak ušla tamo. Zapravo ju nije bilo briga za to, nije radila u njegovoj industriji, iako je poznavala popriličan broj onih koji su radili u njegovom tehnološkom odjelu. Imala je diplomu iz računalnih znanosti i, da je to željela, mogla je ići sjediti u svom uredu u njegovoj zgradi u gradu i raditi cijeli dan. Nju i tim za koji je radila preuzeo je Vance Global neposredno prije nego što su njih dvoje sklopili bračni ugovor; tako je i naišao na nju. Ona je bila ta koja je provjeravala greške i kvarove u programima za igre koje su izrađivali. Što se tiče tehnologije bila je pametna, samo nije bila tako pametna na emotivnom polju. Poklonila je svoje srce muškarcu za kojeg je bila udana, a nije trebala. Ulovila je pokret perifernim vidom i okrenula se da pogleda, vidjevši ne samo Deca kako dolazi prema njoj, već i njegovog prijatelja i odvjetnika, Seba. Oči su joj kliznule prema omotnici u Sebovoj ruci; bila je velika. Ukazujući na ugovor nekakve vrste. Evo ga, rekla je sama sebi, i zapitala se kako će se objasniti timu, da se razvela, kad je sve u njezinom životu izgledalo prekrasno i kad je imala nevjerojatnog supruga. Bio je to tim djevojaka i sve su mislile da je neopisivo sretna što ima ljubav muškarca poput Declana Vancea. Malo su znale da ona nema njegovo srce, i dok ga je gledala kako ide prema njoj, Sera je konačno shvatila da je to istina. On je možda imao njezino, no ona nikada neće imati njegovo. Sve je to bila samo predstava za javnost, nešto kako bi njegova javna slika ostala besprijekorna i obiteljski orijentirana. Zaklopila je prijenosno računalo kako znatiželjne oči ne bi vidjele na čemu je radila. Nije to imalo nikakve veze s njegovom tvrtkom. Čak ni Dec nije znao da ima drugu karijeru. Morala je taj dio svog života zadržati samo za sebe, za onaj dan kad se razvede i opet bude sasvim sama. Nikome to nije rekla, oduvijek je brinula da će to biti potpuni promašaj. Iako to nije bio, krenulo joj je doista jako dobro prije godinu i pol, a ako je bila posve iskrena sa sobom, namjerno je to skrivala od Deca, jer je znala da će taj dan doći i da će joj trebati nešto na što će se osloniti. Imala je tajnu karijeru pod svojim pseudonimom Sloane Valentine. Njeni ljubavni romani dobro su se prodavali i sad je imala dvije tiskane knjige. Ostale su bile sve na mreži, no uspjela je i zapravo je od toga mogla zarađivati za život. Ne biti super bogata, već imati dovoljno da sjedi kod kuće i radi na sljedećoj, umjesto da mora ići u ured i raditi u računalnom laboratoriju. Kad se njihov razvod finalizira, napustit će svoj život kao Serena Vance i postati Sloane Valentine, odseliti iz ovog grada, gdje će je svi znati kao bivšu suprugu Declana Vancea. Otići će nekamo gdje je nitko ne poznaje i moći će živjeti svoj život skromno i mirno, i više nikada neće morati čuti njegovo ime niti ga vidjeti pod ruku s drugom ženom, jer je znala da bi to za nju bilo prebolno za gledanje, čitanje u novinama ili pregledavanje na internetu. Morat će napustiti njegovu tvrtku, to je bio dio bračnog ugovora. Kada se razvedu, otići će iz tvrtke kako mu ne bi stvarala neugodnosti i poticala tračeve. Iako joj je rekao da će joj on osobno napisati blistavu preporuku za posao u kojem je sudjelovala u njegovoj tvrtki. Stoga će joj biti lako dobiti drugi posao u svojoj struci. On bi nju možda i mogao bez problema vidjeti na tim konferencijama u njezinom području, ali sumnjala je da bi ga ona mogla pogledati s nekom drugom ženom pod rukom, a da ne osjeti nelagodu u grudima. Ako bi on imao smjelosti poljubiti drugu ženu pred njom, ona bi najvjerojatnije potpuno izgubila razum, iako te njegove usne nikad neće biti njezine, ni na jednu jedinu sekundu. To nije značilo da nije razmišljala o tome kakav bi osjećaj bio da je on poljubi. Bi li to bilo posve mekano i senzualno? Ili bi to bilo onako grubo i zahtjevno? Ili bi to bilo lagano i čak razigrano? Željela je doživjeti sve, ali nikada neće dobiti priliku. Ne, to je bilo samo za ženu koju bi volio, gospođu Pravu. Srce ju je boljelo dok ga je gledala. Bio je odjeven besprijekorno kao i uvijek; tamnoplavo odijelo, bijela košulja te plavo-zlatna kravata. Jednu je ruku držao u džepu od hlača dok je sa Sebom koračao po travnjaku prema njoj. Vidjela ga je kako se tiho nasmijao, a čak se i Seb nasmijao odmah za njim. Mali dio nje grčevito se držao nade da je u krivu. Ovdje se uopće nije radilo o njihovom razvodu, jer kako bi se mogao smiješiti i smijati se sa Sebom? Ako su ovdje da bi joj uručili papire za razvod. To nije bila nimalo smiješna, već ozbiljna stvar. Ustala je da ih pozdravi, a vidjela je kako njegov pogled klizi po njezinoj odjeći, a mrštenje mu narušava lijepo lice; nije volio da ona nosi takvu vrstu odjeće. To nije bilo nešto što joj je on kupio ili odobravao njezino nošenje. Nasmiješila mu se kao i uvijek. "Dec, inače nisi ovdje u ovo doba dana," izjavila je. "Zato si tako odjevena?" odmah ju je upitao, a u njegovom je glasu mogla čuti neodobravanje. "Nisam li ti kupio prikladnu ljetnu odjeću?" Pogledala je prema dolje u svoju staru odjeću i polovično se nasmiješila. "Zabavit ću se vrtlarstvom. Ovo je prikladna odjeća za to." Ponovno je pogledala prema njemu. "Hmm, pretpostavljam da su dobre samo za prljanje." Kimnuo je i pogledao ravno u nju. "Vrijeme je za razvod, Sera," rekao joj je. Nije bilo oklijevanja u njegovim riječima. "Kada bi danas mogla potpisati papire, bio bih ti zahvalan. Proći će šest tjedana do konačnosti postupka." I eto ga. Nije pogriješila i prosto je znala da je to proizašlo iz onog jednog pitanja koje mu je tako glupo postavila. Zašto, o zašto to nije mogla zadržati za sebe? Ne reći ništa i zanemariti svoju potrebu da ima bebu s muškarcem kojeg voli. Monumentalno glupo, rekla je samoj sebi dok je stajala i zurila u njega. Pitajući se bi li to da mu kaže da joj je žao i da to nije mislila, djelovalo i zadržalo ga pored nje. Iako je to bila samo prolazna misao, znala je da je on donio odluku. Njezine su se oči premjestile na Seba dok je otvarao omotnicu koju je nosio i izvlačio dokumente iz nje. Nije to bio samo običan komad papira, činilo se poprilično opsežnim. Lako je mogla zamisliti da se tu nalazi i ugovor o tajnosti, kako nikad ne bi smjela govoriti o njihovom bračnom ugovoru. "Radi se o sporazumnom razvodu prema našem bračnom ugovoru," izjavio je Dec. "Također sam organizirao da odeš u inozemstvo na odmor. Nisi imala priliku uzeti godišnji odmor u protekle tri godine, koliko smo bili u braku. Uračunao sam to i organizirano ti je putovanje sa svim plaćenim troškovima, kao dio sporazuma o razvodu." CH 5 Sera Sada je podigla obrvu na njega, na te riječi da nikada nije uzeo godišnji odmor. Često je putovala s njim na te izložbe i konferencije. One koje su se ticale računalnog inženjerstva i izdavanja softvera ili kreatora igara koji su tražili investicije; stvari u koje se želio uključiti ili pokušati otkupiti prava, ako je neka manja tvrtka tražila pokrovitelje. Dva ili tri dana u njegovom društvu, četiri ili pet puta godišnje, gdje bi odsjeli u hotelu s pet zvjezdica, jeli sve obroke zajedno, imali s*ks svake noći, a ponekad i ujutro, čak i nekoliko puta popodne. Sera ih je sve računala kao odlaske na odmor, male mini-odmore s njim, ali on nije, to je sada znala. Čula je kako mu zvoni telefon, a on ga je izvukao iz džepa sakoa kako bi pogledao. "Moram se javiti", izjavio je i okrenuo se da ode, ali je onda pokazao na papire dok ih je ona preuzimala od Seba. "Potpiši to", rekao joj je i odšetao kako bi prihvatio poziv. Gledala ga je kako odlazi, samo je odšetao ne mareći što joj se srce u grudima puni bolom. Sumnjala je da taj čovjek uopće i zna da je zaljubljena u njega. Ne bi bilo nikakvog načina da ga se uvjeri da odustane od razvoda, i to je znala, već je nezainteresirano odšetao. Odmaknula je pogled s njega i njegovih leđa koja su se udaljavala te pogledala papire. Ignorirajući olovku koju joj je Seb sada pružao, kako bi njome potpisala papire baš onako kako je Dec od nje tražio; neće potpisati ništa a da prethodno ne pročita. Stajala je ondje i prelistala plan za odmor koji je bio osmišljen za nju. Njezina putovnica bila je priložena uz planove za putovanje, nešto što je on čuvao u svom uredskom sefu za slučajeve kada je trebalo napraviti neplanirane putne aranžmane za koje su bili potrebni podaci iz njezine putovnice. Nije je ni imala dok se nisu vjenčali. On je to organizirao jer su ponekad morali putovati u inozemstvo. Da, tu je bila avionska karta za prvi razred, nekoliko presjedanja da bi se stiglo tamo, ali prvi razred tijekom cijelog putovanja. Smještaj u hotelima s pet zvjezdica na svim mjestima gdje bi boravila, uz prijevoz s vozačem do svih mjesta koja je trebala posjetiti. Bilo je prilično opširno i bilo je mnogo obilazaka, sve u Italiji, mjestu na koje je zapravo i željela otići. Iako su ti obilasci, prema njezinom mišljenju, bili prikladniji za parove, zapitala se je li to njegova tajnica isplanirala misleći da će otići zajedno, a ne da je to oproštajni dar povodom njihovog razvoda. Prešla je na same papire za razvod. Bili su dugački samo dvije stranice. Trebala je dobiti kuću u kojoj je trenutačno živjela i četiri milijuna dolara, dan nakon što razvod bude okončan za šest tjedana. Namrštila se na to; nikada zapravo nisu razgovarali o nagodbi. Samo joj je rekao da će dobiti naknadu za vrijeme koje je provela kao njegova supruga. Okrenula je na posljednju stranicu i vidjela da ga je on već potpisao i stavio datum. Ne samo da je dao sastaviti papire, već se i pobrinuo da to brzo završi. Čula je njegov ton i vidjela način na koji je pokazao na papire, očekivao je da to učini odmah dok on stoji ondje i čeka. Ili dok je Seb stajao ondje; Dec je već nezainteresirano odšetao. Pogledala je svog muža s kojim je u braku bila tri godine, dok je on i dalje hodao preko travnjaka i razgovarao na telefon. Taj mu je poziv bio važniji čak i od toga da se pozdravi s njom. Shvaćala je da je on zauzet čovjek, ali čovjek bi pomislio da bi joj mogao posvetiti svoju nepodijeljenu pažnju na tih nekoliko minuta koliko bi joj trebalo da potpiše ove papire; zaista mu nije značila baš ništa. Njezine su oči prešle na Seba dok je on pročistio grlo i još joj jednom pružio onu olovku. "Molim te, potpiši to, Serena." Upotrijebio je njezino puno ime, baš kao što je ona bila jedina koja je Declana zvala Dec. Dec je bio jedini koji ju je zvao Sera. To se smatralo intimnim i nečim što su činili kao muž i žena, bilo je to osobno i privatno samo za njih dvoje. "Zar doista očekuješ da potpišem nešto na što sam jedva bacila pogled. Nisam toliko glupa, Sebastiane", izjavila je. "Potpisat ću nakon što ga kako treba pročitam i uvjerim se da je sve u redu." Seb je sada zurio u nju, čineći joj se pomalo šokiranim. "Cijelo vrijeme imam posla s ugovorima i usporedit ću ga s bračnim ugovorom da se uvjerim kako je sve pravilno riješeno u skladu s njim. Declan to može otrpjeti, bit će to samo jedan dodatni dan čekanja. Ako je toliko nestrpljiv da se razvede od mene, trebao mi ga je poslati sinoć kada ga je potpisao i doći ga pokupiti jutros." Rekla mu je, a potom se okrenula i otišla. Čula je kako Sebastian uzdiše, ali se nije osvrnula prema njemu. Da, primijetila je da ga je Declan potpisao jučer. Proučit će ga imajući tu odmah svoj bračni ugovor. Baš ove minute joj je, međutim, trebao trenutak da zadrži pribranost i da se ne raspadne pred ijednim od njih, pa je odšetala baš kao što je to učinio i sam Declan. Učinit će onako kako je izjavila, potpisat će ga; njezina je riječ vrijedila. Samo joj je trebala minuta, a nije to željela učiniti pred ijednim od njih, pa je otišla i sjela tamo gore na liticu kako bi uzela trenutak za sebe, kao što je to uvijek činila. To je bilo to. Razvodi se, on će krenuti dalje i otići od nje, a ona će ostati zaglavljena negdje između toga da ga i dalje voli, a u isto vrijeme i mrzi. Mrzila ga je zbog njegovog bešćutnog stava i načina na koji joj je ovo bilo uručeno. Zašto jednostavno nije mogao izdvojiti deset minuta u danu da sjedne i sâm joj to pokaže, objasni i istovremeno s njom potpiše? Okrenula se i pogledala dolje prema kući. Već je bio kod svog automobila, a ona je gledala kako ulaze i odlaze, i osjetila kako joj suze teku niz lice. To je bilo to, i ona je to znala. Otišao je, a u ovoj kući ga više nikada neće vidjeti. Samo ju je ostavio bez ijednog običnog 'hvala što si mi pomogla' ili 'bilo je lijepo biti u braku s tobom', čak ni 'zbogom, Sera'. Samo se odvezao i nestao. Pogledala je papire u svojoj ruci i malo ih zgužvala. Morala je nekoliko puta duboko udahnuti i izdahnuti kako bi se smirila, pa je samoj sebi rekla: "Znala si da to dolazi, otrpjela to, princezo. Bila je to bajka u tvojoj vlastitoj glavi." Sjedila je ondje prilično dugo, prije nego što je konačno ustala i vratila se u kuću. Kuću u koju je on dolazio isključivo s ciljem da uskoči u njezin krevet i utaži svoje s****lne potrebe. A ne kuću u koju bi ikada došao samo da se opusti, sjedne i razgovara. Ne, za to je u gradu imao cijelo društvo prijatelja. Sera je uzdahnula dok je uzimala svoj laptop i ušla unutra. To je, očigledno, sada bila njezina kuća. Omaložavajuće je frknula. Uvijek je to i bila njezina kuća. On tu nije živio, živjela je samo ona. On je ovo mjesto kupio kako bi ona u njemu živjela. Samo jednom ju je prije braka upitao: "U kakvoj kući želiš živjeti." Prisjetila se kako je tog dana zurila u njega, a on je samo kimnuo. "Samo mi reci, pobrinut ću se da imaš udoban dom dok smo u braku." Nikad zapravo nije razmišljala o tome da ima vlastiti dom, pa je slegnula ramenima: "Nešto s pogledom na ocean." I to je bila kuća koju je pronašao. Zvala se Kurija Belvedere, jer je točno to i bila. Kao što treba, pročitala je papire za razvod dok je sjedila i pokušavala pojesti ručak. Nije bila toliko gladna, ali je morala jesti, nije se smjela dati uvući u taj mentalitet da neće jesti i dopustiti si da naprosto uvene jer je muškarac kojeg je voljela nije volio. Ne, bila je bolja od toga, jača od toga. Još kao dijete je naučila da je nitko ne voli. Ovo nije bilo nimalo drugačije od toga. Samo je glupo obmanjivala samu sebe misleći da je sve to stvarno, iako je i sama znala da nije, i iako je čak znala i zašto; jer je ljubav bila nešto za čim je žudjela, obitelj je bila nešto o čemu je kao siroče oduvijek sanjala da će jednog dana imati.